Fabio Cannavaro ovih dana se sprema za novu veliku ulogu kao izbornik reprezentacije Uzbekistana, koju će povesti na prvo Svjetsko prvenstvo u povijesti te zemlje. Ipak, u opširnom razgovoru za Guardian dotaknuo se i svog razdoblja u Dinamu, iznijevši pritom tvrdnju koja se ne podudara sa stvarnim događajima u zagrebačkom klubu.

Uzbekistan je nakon 35 godina samostalnosti izborio povijesni plasman na Svjetsko prvenstvo, no ubrzo je došlo do promjene na klupi jer je dotadašnji izbornik Timur Kapadze otišao, a Nogometni savez odlučio je angažirati Cannavara. U razgovoru za Guardian Talijan je objasnio što ga je privuklo toj ponudi i kako je započela suradnja.

Prije nego što se osvrnuo na uzbekistanski projekt, Cannavaro je govorio o teškom razdoblju u svojoj trenerskoj karijeri i priznao da su ga prethodni poslovi iscrpili te naveli na preispitivanje vlastitog rada. U tom je kontekstu povezao iskustva iz Beneventa, Udinesea i Dinama.

“Prijatelj sportski direktor me nagovorio da preuzmem Benevento u Serie B”, kazao je Cannavaro pa dodao:

“Nisam poznavao ligu, ali sam mu vjerovao. Ali momčad je imala previše problema. Sjećam se utakmice protiv Ternane: u prvom poluvremenu smo igrali nevjerojatno, ali u drugom poluvremenu više nismo mogli izdržati. Kasnije sam saznao da imam četiri igrača s Covidom, a nitko mi nije rekao. Čudne ozljede. Predsjednik me otpustio”, rekao je, a zatim se osvrnuo na epizode u Udineseu i Dinamu.

“Onda je došao Udinese i mislio sam da je to pravi trenutak: fantastičan klub, sjajna uprava. Spasili smo ih, a umjesto toga pozitivna stvar se pretvorila u negativnu. Ista priča u Dinamu Zagreb: sportski direktor koji me doveo dobio je otkaz, a ja sam im rekao: ‘Nakon prvog poraza otpustit ćete i mene.’ Rekli su ne, ali naravno nakon jednog poraza su me otpustili. Našao sam se u tom negativnom ciklusu i osjećao sam se čudno, obeshrabreno. Razmišljao sam kako je to moguće? Svi ostali mogu trenirati, a ja ne mogu ništa pronaći?”, otvoreno je rekao Talijan.

“Htio sam ostati u Italiji, ali onda se ukazala ova prilika za Svjetsko prvenstvo”, rekao je Talijan pa objasnio:

“To nema cijenu. Imao sam i druge ponude za reprezentaciju iz Azije, ali ih nikad nisam razmatrao. Ovu sam prihvatio jer je riječ o mladoj reprezentaciji s mnogo talentiranih mladih igrača. Savez se puno fokusira na akademije diljem Uzbekistana i one proizvode dobre igrače. Reprezentacije do 17, 19 i 23 godine gotovo uvijek pobjeđuju u Aziji. To je bilo važno za mene”, rekao je pa nastavio.

“Stvarno su cijenili činjenicu da smo u mjesec dana gledali jednu ili dvije utakmice dnevno. Nisu bili navikli na to: mnogi strani treneri pogledali bi nekoliko utakmica, a zatim otišli. Ostali smo tamo 40 dana, putujući na različita mjesta jer smo se htjeli odmah uključiti u projekt. Još uvijek ima puno toga za napraviti: intenzitet uzbekistanske lige jako se razlikuje od onoga s čime ćemo se suočiti na Svjetskom prvenstvu. Moramo smanjiti tu razliku”, zaključio je.

Problem je, međutim, u tome što se Cannavarova verzija događaja u Dinamu ne poklapa sa stvarnim podacima. Talijan nije dobio otkaz nakon „prvog poraza“, kako tvrdi, već je na klupi zagrebačkog kluba ostao znatno dulje i u tom razdoblju zabilježio više neuspjeha.

Dinamo je pod njegovim vodstvom od početka 2025. do raskida suradnje odigrao 14 utakmica, ostvarivši sedam pobjeda, dva remija i pet poraza. U prvenstvu je upisao tri poraza, a prije konačnog odlaska nakon domaćeg poraza od Istre 0:3, Cannavaro je ostao na klupi i nakon teškog poraza od Rijeke 0:4 te dva poraza protiv Osijeka, u Kupu i HNL-u.